Riječ je o vrlo zanimljivom primjerku kompleksnog tipa crkve, donosno dviju crkava, od kojih je donja nastala adaptacijom rimske cisterne, dok je gornja sagrađena na samoj cisterni. Rimska cisterna, ukopana oko1,50 m u zemlju, bila je pravokutnog oblika, dužine 16,10 m, a širine 6,50. Njezin pod bio je popločan ciglama u tehnici riblje kosti (opus spicatum). Bila je presvođema bačvastim svodom. Ukupna visina cisterne od poda do svoda iznosila je 4, 90 m. Kao čvrst i prostran objekt cisterna nije zahtijevala većih konstruktivnih zahvata za adaptaciju u crkvu. Stoga je već tijekom ranokršćanskoga vremena dobila apsidu koja je bila trapezoidna… Prostor između zidova cisterne i novih zidova apside ispunjen je šutom. Jedini otvor na crkvi osim prostranog ulaza bila je tranzena na sredini apside, čiji su ostatci pronađeni pri istraživanju.

Crkva je u takvom obliku živjela do predromaničkog vremena (9. st.), kada je, vjerojatno iz praktičnih razloga, dograđena gornja crkva s polukružnom apsidom. Donja crkva i dalje je ostala u funkciji kao kripta. Obje crkve bile su u upotrebi do kasnoga srednjega vijeka. (A. Uglešić, Ranokršćanska arhitektura na području današnje zadarske nadbiskupije, Zadar 2002., str. 30-31.)