U njemu je od sredine 19. stoljeća svoj prvi molitveni dom u Slatini imala slatinska židovska zajednica. U ovome su objektu stanovali vlastelinski službenici početkom 20. stoljeća. Nakon toga objekat je imao različite namjene. Tu je bio dječji dom poslije Drugog svjetskoga rata, jedno vrijeme Srednja škola, kao i stanovi za njihove profesore. Nakon obnove krajem osamdesetih godina svoj su prostor sve do 1991. godine tu imali Zavičajni muzej Slatina, Gradsko kazalište «Franjo Sertić Bijeli», Slatinski šahovski klub, a na prvome je katu bila svečana gradska dvorana za vjenčanja.