Političar i publicist podrijetlom iz konovske težačke obitelji; školovao se u Dubrovniku. Zagovarajući hrvatsku političku koncentraciju s najprječim ciljem sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom, izabran je 1895. u vodstvo Stranke prava. Supilu su u više navrata pravaške centrale nudile da preuzme vođenje jednog od njihovih središnjih listova, ali je on pristao tek kada se na Sušaku dogovorio o uvjetima koji su mu jamčili uredničku nezavisnost. Tako je zbog povoljnijih izdavačkih uvjeta, pod izravnom mađarskom nego pod banovinskom cenzurom, prebacio (1900.) Hrvatsku slogu sa Sušaka u Rijeku i reformirao je u Novi list, što se prekretnički odrazilo na hrvatsku politiku, ali i na novinstvo. Supilo je promovirao posve nov pristup u hrvatskoj politici, pokušavajući pronaći dodirne točke između hrvatske težnji i mađarskih interesa na tragu shvaćanja o nepomirljivosti austrijske uprave te uopće germanske hegemonije i hrvatskog državnog prava.