Karakterističan je za prostor nekadašnje srednjovjekovne poljičke knežije koja se prostirala na prostoru između rijeka Žrnovnice i Cetine, na jugu do mora, na sjeveru do Mosora. Soparnik je u prošlosti bio posno soparno-suhoparno jelo, koje se pripremalo u dane posta, Veliki petak, Badnji dan i uoči blagdana Svih Svetih. Međutim pripremao se i za težake, za počastiti gosta i prijatelja, a danas ga Poljičani nude u svečanim prigodama, pa je soparnik, zeljanik postao znak i simbol stare Poljičke republike. Soparnik se priprema i na prostorima koje su Poljičani dobili za zasluge u borbama protiv Turaka i naselili ih poslije njihova odlaska (dijelovi Sinjske krajine), a tu tradiciju su prenijele i žene iz Poljica koje su udajom otišle u druga sela.