GROŽNJAN

Brežuljak, prekriven terasama i vjekovima bogat maslinama i vinogradima, zapravo je pješčaničko uzvišenje nastalo usijecanjem tla što su ga prouzročila dva potoka: Kanistran i Pision.

Spuštate li se drevnom cestom via Flavia od Buja prema Vižinadi, opazit ćete s lijeve strane 228 metara visoki stožasti brežuljak, s čijeg vrha, sred kuća, strši zvonik. To je Grožnjan, drevna Graeciniana. Brežuljak, prekriven terasama i vjekovima bogat maslinama i vinogradima, zapravo je pješčaničko uzvišenje nastalo usijecanjem tla što su ga prouzročila dva potoka: Kanistran i Pision.
Mjesto, nekoć poznat kao “kaštel”, bilo je opasano debelim zidinama, čiji ostaci se brižljivo čuvaju; u prošlosti je imalo dvoja vrata, od kojih su ona sačuvana - Velika vrata, imala i podizni most. Smještena su na krasnom mjestu, gdje završava cesta iz Ponte Portona. S veličanstvenog vidikovca, na zidinama, kraj mjesta na kojemu su se nalazila mala vrata i gdje još uvijek postoji venecijanski stup, pogled seže do samog obzora. U ovom gradiću smještenom na vrhu brežuljka kuće su zbijene jedna do druge, što potvrđuje srednjovjekovno oblikovanje gradića.