Umag je nastao u antičko doba kada je stanovništvo s okolnog područja počelo naseljavati uski otočić koji se nasipavanjem postupno širio te postao poluotok kakvim ga znamo danas. U pisanim izvorima prvi se put spominje u 6. stoljeću kao Humagum, a njegovom je razvoju naročito pogodovao povoljan položaj. Naime, umaško se područje nalazilo na putu prema jugu iz Akvileje koju su Rimljani osnovali kao uporište za vojnu kontrolu Istre i sjevernog Jadrana. Mnogo godina prije nastanka današnjeg Umaga, na okolnom su području postojale prapovijesne gradine, dok je u rano rimsko doba bio aktivan veći broj luksuznih rustičnih vila, naročito uz obalu sjeverno od Umaga, od Zambratije do Katora.

Savudrijski svjetionik izgrađen je 1818. godine te je kao takav najstariji aktivni svjetionik na Jadranu, ujedno i najsjeverniji na području Hrvatske. Zdanje visoko 36 metara dosljedno je mističnoj atmosferi koja se stoljećima obavija oko svjetionika - i ono svoju legendu ima. Lokalne priče često uz savudrijski svjetionik vežu tužnu ljubav austrijskog grofa Metternicha koji se navodno na bečkom balu zaljubio u prekrasnu hrvatsku damu i samo za nju dao sagraditi svjetionik i pripadajuću mu kućicu. Nažalost, sudba kleta učinila je da grofova odabranica premine od teške bolesti nikada ne ugledavši svjetlost svjetionika, zaloga njihove ljubavi i neiskorištena ljubavna gnijezda. Posve očajan, grof Metternich odlučio je nikada više ne posjetiti svjetionik, a pojedinci se zaklinju kako se kroz prazne prostore dan danas čuju koraci očajnog zaljubljenika koji traži svoju dragu...