U borbama za hrvatsko-ugarsko prijestolje tijekom 15. stoljeća različite plemićke stranke podržavale su svaka svoje kandidate, a kako je kralj zajedničke države morao biti okrunjen i mađarskom krunom sv. Stjepana i hrvatskom krunom kralja Tomislava, za pobjedu je bilo važno dokopati se obje krune. Dogodilo se tako da je put Napuljskog kraljevstva zaplovila flota noseći hrvatske kraljevske znake kojima se kanilo okruniti tamošnjega kralja, no suprotna je strana osjetila taj naum i poslala brodovlje sa svojim znacima. Dvije su se flote sukobile u Kvarnerskom zaljevu, a lađa koja je prevozila krunu kralja Tomislava sakrila se u Raški zaljev.

Što je dalje s njima bilo nigdje se u spisima ne spominje, no tri stotine godina kasnije čudan se slučaj zbio u obližnjem selu Belavići. Mletački je namjesnik u to doba obilazio istarska sela i gradiće radi ubiranja poreza. Po običaju, namjesnika i njegove ljude morao je ugostiti seoski župan, a u Belavićima je to tada bio Grgo Belavić. Nakon svršetka posla, uslijedila je bogata večera, naravno, uz puno vina. Kad je vino uzelo maha, domaćin je nakratko nestao, da bi se nedugo zatim pojavio pred uglednim gostima s kraljevskom krunom na glavi, sa žezlom, plaštem i drugim kraljevskim znacima. Nakon što se prošepurio pred pijanim namjesnikom i njegovom pratnjom, opet je nestao, a i kraljevski znaci s njim.

Kad se sutradan cijelo društvo rastrijeznilo, namjesnik je, kroz maglu se prisjećajući da je nešto čudno vidio, pitao domaćina o čemu se radi. Domaćin je odlučno zanijekao da je ičega čudnog bilo, pa je neobičan doživljaj pripisan utjecaju vina...
No, znači li ta zgoda da se kruna kralja Tomislava još uvijek krije u Belavićima, u uvali Blaz, ili negdje drugdje u tom dijelu Istre?