Druga hrvatskoglagoljska inkunabula tiskana je godine 1491. u Kosinju. U tome ličkom mjestu bila je smještena prva hrvatska tiskara u čije smo mjesto djelovanja sigurni. Ta nam činjenica nalaže zaključak da je Lika u to doba bila središtem glagoljaštva i da je bila bogatiji kraj nego što je to od tragedije na Krbavskom polju. Siromašan kraj, kakvim je Lika postala nakon godine 1493, ne bi mogao tiskati knjige u doba kada je to iznimno skup posao. Osim toga, siromašan kraj, bez jakog kulturnog kruga koji je prepoznao prednosti tiskarstva i bez ekonomskog uporišta, u takav se posao ne bi ni upuštao.

Inkunabula tiskana u Kosinju jest Brevijar po zakonu rimskoga dvora. Nesačuvano nam je mnogo dijelova te inkunabule, pa tako i kolofon, zbog čega se do određivanja godine tiskanja došlo sudeći po tome što tabla pomičnih blagdana u Brevijaru počinje od godine 1492, pa se pretpostavlja da je izašao godinu dana prije. Tiskan je također dvobojno, crveno i crno, a predložak nam nije poznat. Jedini sačuvani primjerak te inkunabule čuva se u Veneciji.,a manji ulomak ( 6 pergamentnih listova ) otkriven je u Vatikanskoj knjižnici.

Kosinj kao simbol hrvatske kulture ima svoje mjesto i u Gutenbergovom muzeju u Mainzu gdje na karti prvih tiskara ponosno stoji njegovo ime. To malo ličko selo koje se nalazi na području Općine Perušić,u 15. i 16. stoljeću bilo je ucrtano u mnogobrojnim zemljopisnim kartama. Tako je u starim kartama Jadrana, raznih europskih autora, pogotovo talijanskih, Kosinj naveden čak 11 puta. Stoga nije pretjerano reći da je Hrvatska po Kosinju postala važan dio Europe i civiliziranog svijeta.