Nazivali su je pjevajućom Eleonorom Duse. Premda je u prvom redu bila wagnerijanska pjevačica, veličanstveno je interpretirala i Beethovenovu Leonoru u Fideliju ili prpošnu Fiordiligi u Mozartovoj operi Cosi fan tutte, a Puccini je rekao da se nijedna Tosca ne može usporediti s Trninom. Najbolji kritičari njezina doba smatrali su da je Wagnerove junakinje pjevala onako kako je to Wagner zamišljao.
Nastupala je u Njemačkoj, Rusiji, Engleskoj, SAD-u i mnogim drugim europskim zemljama.
Pjevanje je učila u Zagrebu i Beču. Prvi put nastupila je 1882. kao Amelia u Verdijevu "Krabuljinu plesu". Djelovala je u Leipzigu, Grazu, Bremenu i Münchenu, gdje dobiva počasni naslov bavarske dvorske komorne pjevačice, a pjevala je i u Bayreuthu, Wagnerovoj Meki. Gostovala je diljem Europe i SAD-a, gdje je neko vrijeme predavala pjevanje u New Yorku. Prva je pjevala Toscu u londonskom Covent Gardenu i newyorškom Metropolitenu i tu je interpretaciju Puccini smatrao najboljom uopće. Zbog bolesti povukla se sa scene 1906., a kao iznimno kritična dala je uništiti sve svoje snimke.