Nalazi se na Trgu Grivica, napravili su je pripadnici isusovačkog reda, a posvećena je zaštitniku grada Rijeke. Gradnja te monumentalne građevine započeta je 1638. godine, a trajala je čitavo stoljeće. Sam projekt izrade crkve riječkom zaštitniku oslanjao se na postojeću venecijansku crkvu Santa Maria della Salute. U unutrašnjosti crkve dominiraju stupovi i mramorni oltari koji podsjećaju na podatak da je Rijeka grad s najviše mramornih baroknih oltara na istočnoj obali Jadrana. U crkvi je raspeće za koje je vezana legenda o Petru Lončariću. On je u ljutnji zamahnuo kamenom na raspeće, a tada je iz tijela Kristova potekla krv koja je sačuvana u ampuli.
Godine 1925. Rijeka je postala središte biskupije, a godine 1969. i središte nadbiskupije i metropolije. Svečana reprezentativna isusovačka crkva sv. Vida postala je riječka katedrala.
Grad Rijeka je u znaku sv. Vida – zaštitnika Grada živio vijekovima, a srednjovjekovna Rijeka zvala se po njemu hrvatski „Rika svetoga Vida“, latinski „Terra Fluminis sancti Vita“. 1991. godine od kada se na Grivicama, Koblerovom trgu, Korzu i drugim dijelovima Grada Rijeke ponovo za blagdan gradskog patronata probudio život Rijeka je crkvenim svečanostima, te nizom kulturnih, sportskih, tehničkih i zabavnih manifestacija pokazala kako je mediteranski grad prepoznatljiv po svojem zaštitniku i svecu. Od te godine obilježavanje blagdana iznova sadrži tzv. festum cori, odnosno unutrašnju ili crkvenu proslavu koju u potpunosti organizira svećenstvo i koja počinje svetim misama trodnevnicama, a završava procesijom i velikom koncelebriranom sv. misom na otvorenom, te tzv. festum fori, odnosno vanjski ili pučki dio. Od tada grad Rijeka svake godine obilježava Dan svoga zaštitnika - sv. Vida, pa je 15. lipanj ujedno postao i Dan grada Rijeke.