U Zadru se stoljećima njeguje tradicionalna i kvalitetna likerska proizvodnja. Već početkom 16. st. ljekarnici Dominikanskog samostana u Zadru pravili su izuzetan liker "Rosoglio" od male gorčaste dalmatinske višnje-maraske koja najbolje uspijeva baš u okolici Zadra. Tradicija je nastavljena i u zadarskoj tvornici likera se i danas po provjerenoj recepturi proizvodi zadarski maraschino, poznat u cijelom svijetu - liker u čijem je okusu i mirisu zgusnuta tajna čudnovate i neosporno ljekovite višnje maraske koja je svoju azijsku postojbinu zamijenila upravo dalmatinskim kršem i "crljenicom" punim sunca i bure.

Potražnja za njim je porasla naročito u 17. i 18. st. kad niču brojne destilerije, nalazimo ga na dvorovima mnogih znamenitih ličnosti, a naročito je bio omiljen na engleskom dvoru. Kralj George IV je slao svoje ratne brodove po stotine sanduka Maraschina za kraljevski dvor u Londonu te za guvernere Malte i Krfa. 1871. godine su iz zadarske luke isplovili brodovi s Maraschinom za kraljicu Victoriju. 1887.god. je princ od Gallesa kasnije kralj George V u društvu Duca od Edinburgha posjetio tvornicu likera u Zadru i tom prilikom naručio veću količinu likera.

Maraschino je osvojio Napoleona Bonapartu i njegove vojskovođe (maršala Marmontea npr.) , a bio je nezaobilazan i na ruskom , francuskom, bečkom i talijanskom dvoru.
Maraschino se služi kao desertni liker ali i kao dodatak sladoledu, voćnim salatama itd. Ručno opletena boca maraschina je proglašena hrvatskim suvenirom i prava je uspomena koja se može ponijeti iz Zadra.