Lovran je najstarije obalno naselje jugoistočnog dijela Istre. Do sada na području Lovrana nisu pronađeni nikakvi materijalni ostaci koji bi upučivali na prapovijesnu ili antičku prošlost toga naselja. Tijekom sukoba Rimljana s liburnskim gusarima i područje Lovranštine ulazi u sastav rimskog carstva u kome ostaje sve do propasti Carstva u 5. stoljeću. Ime Lovrana, pod nazivom Lauriana, po prvi puta se spominje u djelu Anonima iz Ravenne, Kozmografija, nastalog u 7. stoljeću.

Od mjesta koja su se razvila na istočnim strmim padinama Učke, Lovran je najstarije naselje koje je izraslo neposredno uz obalu Liburnije. Lovran je sačuvao svoju povijesnu jezgru srednjovjekovne urbane koncepcije. Stari grad je bio okružen obrambenim zidom i bastionima na čijim su temeljima i zidovima vremenom izgrađene kuće. Kortili Starog grada su draž i posebnost mediteranskog urbanog graditeljstva. Iza kamenog portala naziru se fasade susjednih kuća, ukrašene skalinama, trijemovima i skodovima, a u sredini kortila uzdiže se kameno grlo cisterne.

Dobra klima, bujna mediteranska vegetacija i povoljan zemljopisni položaj omogućili su snažni razvoj turizma na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Lovran je od tog vremena, uz Opatiju, najvažnije mjesto glasovite Rivijere. Nekoliko vila sagrađenih u to doba ubraja se u svjetsku graditeljsku baštinu.