U 15 st., kada su Turci napali, poljički glagoljaši bježe na Brač, gdje im brački knez daje dozvolu za naseliti se. 1552. g. osnivaju redovničku zadrugu i počinju obrađivati zemlju koja im je poklonjena. 1570. g. dobivaju dozvolu za izgraditi samostan i crkvu, cijelo vrijeme povećavajući svoje posjede. Razvili su i trgovinu preko svoje uvale koju danas narod zove Popova vala. Nakon nekoliko nesreća (požar 1754. g.; velika krupa 1784. g.) gospodarstvo počinje slabiti, a broj pustinjaka je sve manji. Dugo vremena je ova pustinja bila jedan od najjačih gospodarskih subjekata na otoku Braču. Od 1862. do 1962. Blacima su upravljali svećenici Miličevići. Smrću posljednjeg od njih, don Nikole Miličevića, ova se pustinja hrvatskih glagoljaša ugasila.