Bukovac, je uspio uvjeriti hrvatske umjetnike i političare, da službeno zatraže vladu u Pešti,
da se za potrebe izložbe sagradi - poseban izložbeni montažni paviljon (željeznog kostura) koji će se poslije izložbe
prenijeti u Zagreb. Hrvatski paviljon u Budimpešti izgradila je tvrtka Danubius prema nacrtima mađarskih arhitekata Korba i Giergla.
Nakon završetka izložbe, željezni kostur prenešen je u Zagreb, te raspisan natječaj za prilagodbu i izgradnju paviljona zagrebačkom
prostoru na tek osmišljenoj tzv. Zelenoj potkovi.

Na natječaju su pobijedili tadašnji predisponirani graditelji svih značajnijih javnih zgrada u Austro-Ugarskoj, - bečki arhitekti Hellmer i Fellner.
Izvedba je povjerena zagrebačkim graditeljima Honigsbergu i Deutchu, a nadzor gradskom inženjeru Milanu Lenuzziju.
Gradnja je otpočela 1897. a dovršena 1898. godine. Umjetnički paviljon svečano je otvoren 15. prosinca 1898. reprezentativnom izložbom Hrvatski salon.

Od tog vremena, Umjetnički paviljon je mjesto gdje se uvijek održavaju izložbe Zagrebačkog salona, i svih većih izložbi u Zagrebu sve do kraja 1930-ih,kad je Zagreb počeo dobijati i druge izložbene prostore, prvo Hrvatski dom likovnih umjetnika, te kasnije nakon Drugog svjetskog rata i druge izložbene prostore Galerija suvremene umjetnosti, Galerija Klovićevi dvori. I pored značajne konkurencije Umjetnički paviljon ima i danas status posebnog mjesta za velike retrospektivne izložbe istaknutih umjetnika, koji su to svojim radom zaslužili, i velikih revijalnih izložaba.