Kavana u prizemlju ujedno je bila i čitaonica, a dvorana na katu, raskošan prostor s ogledalima i kristalnim lusterima, mjesto nadaleko čuvenih balova i kinopredstava već od 1923. godine te scenskih priredbi, plesne škole i svečanih skupova. Građena u "monarhijskom" stilu bila je po namjeni i izgledu skladni nastavak najstarije zgrade ove vrste u gradu - "oštariji" iz 1789. godine, mjestu prvog hospicija iz 17. stoljeća, poslijeratnoj pivnici Plavi podrum. Dragutin Scheier, vlasnik obaju objekata, izgradit će u tom nizu i treću zgradu, hotel Zrinski. Stilski također usklađen po fasadnim ukrasima, uz Kasino (današnji Dom sindikata) i Legensteinovu kavanu Royal - bila je to jezgra urbanog života starog Čakovca.
Poslije Drugog svjetskog rata Scheierovu zgradu zaposjeda trgovačko poduzeće, pa se u nekadašnjoj kavani i čitaonici prodaje kuhinjski namještaj. Tada je došlo do neprimjerene adaptacije u prizemlju. Izduženi, pri vrhu ovalni, prozori naprosto su srušeni i preinačeni u četvrtaste izloge, a najgora preinaka izvršena je premještanjem ulaza tako da je došlo do nesklada gornje i donje etaže.
Prije nekoliko godina zgrada je vraćena u vlasništvo obitelji Scheier, preciznije njihovim potomcima u Izraelu, a od njih zgradu otkupila Međimurska županija za potrebe svečanih skupova i kulturnih priredbi. To je ujedno bila prilika da joj se vrati prvobitni izgled i namjena.