Pećina Gudnja, višeslojno prapovijesno nalazište na Pelješcu kod Stona, jedno je od onih arheoloških nalazišta koja već dugi niz godina pobuđuju veliko zanimanje stručne i znanstvene arheološke javnosti. Pećina se nalazi iznad Stona (oko 40 km sjeverozapadno od Dubrovnika) u masivu brda Porača,na nadmorskoj visini od 400m. Ulaz u pećinu okrenut je prema moru, a ispred njega pruža se izniman pogled na dobar dio južnog Jadrana i njegova zaleđa. Sa svih je strana pećina okružena strmim brdimai obroncima gorskih lanaca koji zatvaraju gotovo sve puteve i ograničavaju komunikaciju.
Uporaba pećine kao stambenog i životnog prostora započela je početkom ranog neolitika, oko 5700./5600 prije Krista, a njezin je prvi stanovnik bila dosta mala zajednica nositelja impresso-kulture koja, sudeći prema debljini sloja formiranog tijekom toga razdoblja, broju pronađenih kremenih i koštanih oruđa, te keramičkih ulomaka, pećinu nije koristila dugo vremena.