Na prostoru Parka prirode Papuk nalazi se veliki broj arheoloških lokaliteta i spomenika kulturno – povijesne baštine koji ukazuju na kontinuitet naseljavanja ovog prostora još od vremena mlađeg kamenog doba (neolitika). Prirodno bogatstvo osnovnih sirovina poput vode, drveta i kamena osiguravalo je povoljne životne uvjete, dok je brdovito područje pružalo utočište i hranu. Arheološki ostaci iz razdoblja starijeg željeznoga doba (750.-300.pr.K.), prikupljeni na svjetski poznatom nalazištu kod Kaptola, svakako su najvažniji elementi arheološke baštine unutar Parka prirode Papuk. O važnosti papučkog prostora, posebno u vrijeme nadiruće turske opasnosti, svjedoči velik broj srednjovjekovnih utvrda od kojih većina potječe iz 13. stoljeća. Ti ˝stari gradovi˝, kojih na Papuku ima sedam, osim što su povijesni spomenici, nerazdvojiva su sastavnica krajolika.