Stari grad Sirač je srednjovjekovna turska kamena utvrda visinskog tipa iz 14. st. koja se nalazi na istaknutoj poziciji-klisuri u središtu naselja na izlazu rijeke Bijele iz masiva Papuka. Tvrđava se nalazi na desnoj obali rijeke Bijele na 200m nadmorske visine. Vjeruje se da su grad Sirač sagradili Templari, vitezovi za vrijeme Pape Klementa V, 1309. godine. Od 1763. godine, nakon dugogodišnje vladavine Turaka na ovim prostorima, vlasnik Sirača postaje Antun Janković koji kupuju posjed za 40 000 forinti.
Grad Sirač je zidan lomljenim kamenom s vapnenim malterom. Nekoliko dijelova klesanog kamena dokazuje da su okviri vrata i prozora bili kameni i polukružno zasvođeni. Iako jedan zapis iz 1837. godine govori o mramornim stupovima, danas im nema traga.
Djelomično sačuvan glavni sjeverni bedem visine 4 m, širine 2 m, dužine 14 m, dok je ostala arhitektura mjestimično vidljiva na površini lokaliteta. Klisura je ispresijecana novootkrivenim pećinama što indicira na moguće nalazište iz paleo/neolitika, a u podnožju su se nalazili geotermalni izvori koji su zatrpani sredinom 20. st. za vrijeme drugog svj. rata. Pojedini kameni blokovi koji su učvršćivali grad razrušeni su prilikom kasnije gradnje kuća. Današnji ostaci obrambenih zidova svjedoče o burnoj prošlosti Starog grada Sirača i okolice.