Park Sv. Jakova i Park Angiolina nastali su u razdoblju od 1845. do 1860. godine. Friedrich Julius Schüler, direktor Društva Južnih željeznica počeo je s gradnjom prvih vila i hotela u Opatiji i Lovranu, a zaslužan je i za jedinstveni Lungomare te parkove.
Društvo Južnih željeznica je angažiralo Carla Schuberta, ravnatelja bečkog carsko-kraljevskog društva za izgradnju parkova
Ovaj hortikulturni spomenik proteže se na površini od 3.64 ha te je podijeljen na 60 polja, a u njemu je zasađeno oko 150 biljnih vrsta. U tom dijelu nalaze se mnoge biljke koje su prenesene sa Dalekog Istoka, Južne Amerike, Australije i drugih krajeva svijeta. Među mnogim zanimljivim biljkama, u parku se nalazi i japanska kamelija (Camellia japonica), koja je s vremenom postala prepoznatljivi simbol Opatije.

Današnji je park zadržao prvobitnu arhitekturu, a izmjene su nastale izgradnjom Ljetne pozornice te nestankom starog kupališta. Dijelovi parka građeni su u stilu engleskog parka, krivudavih staza, ali i u francuskom stilu, s cvjetnim parterom koji se mijenja prema godišnjim dobima.
Unutar parka možemo razlikovati dva djela - južni dio (polja br. 1 do 27) i sjeverni dio (polja br. 28 do 60). Južni dio se proteže od Hotela Milenij na jugu prema pristaništu do linije koju čine staklenik, klijališta i rasadnik. Dio biljaka se uzgaja u rasadniku parka, a dio u rasadniku u Ičićima. Sjeverno od ove linije proteže se park prema glavnoj cesti i obilježava ga gusti lovor dajući mu prirodnost. U južni dio parka ulazi se sa Slatine, uz more ili s glavne ceste.
Središnji opatijski park dobio je i zadržao status jednog od najljepših parkova u Hrvatskoj.